GRAĐEVNE ZA PONOS: 7 srpskih čuda graditeljstva

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Ponos naše arhitekture ogleda se u kulturnim, socijalnim i političkim spomenicima koji čuvaju našu istoriju od zaborava, a u skladu su sa modernim vremenima

RepublikaFoto: ST/N. PANČIĆ
Hram Svetog Save na Vračaru

Impozantne građevine u Srbiji sačuvane su od vremena i brojnih ratova, nemaštine i poraza. Dok se jedna po jedna generacija smenjuje i prilagođava savremenom svetu, duh i tradicija ovih građevina ne jenjava. S vremenom su izgrađeni kako kulturni, socijalni tako i politički spomenici kulture koji takođe deluju neverovatno, ali ono što je specifično za ove objekte jeste njihov život i sklad sa modernim, način na koji su nastali i neprolaznost. Uz njih, istorija Srba sigurno neće biti zaboravljena, a nove generacije koje dolaze moći će da se ponose njima i možda jednog dana i oni uđu u svetska čuda. Predstavljamo vam srpska graditeljska čuda sačuvana od okupatora i teške prošlosti.

Manastir Studenica

Manastir Studenica je najveći i najbogatiji manastir Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se 57 km od Kraljeva. Studenicu je Stefan Nemanja gradio od 1183. do 1196. godine. Tada se, na državnom saboru, odrekao prestola u korist svog srednjeg sina Stefana, zamonašio se i dobio ime Simeon.

Postaje sabrat manastira Studenica. Kao što je bio veoma težak za narod, period turske vladavine bio je veoma težak i za Studenicu. Turci su najpre, na početku vladavine, pretopili olovnu krovnu konstrukciju u municiju. Opljačkana je nakon velikog austrijsko-turskog rata, posle povlačenja austrijske vojske. Najveća stradanja pretrpela je za vreme Prvog srpskog ustanka. Manastirska crkva doživela je i nestručnu obnovu 1846. godine, kada su slikari preko starih fresaka naneli novi sloj maltera i naslikali nove freske.

Sto godina kasnije, 1951. godine, prilikom restauratorskih radova, ovaj sloj je skinut. Tada je otkriven i ktitorski natpis Svetog Save. Unesko je 1986. godine uvrstio Studenicu u listu svetske baštine.

Beogradska tvrđava

Na raskrsnici puteva, Singidon (ili Singidunum) - kako Vizantinci nazivaju grad na ušću Save u Dunav - bio je nezaobilazno mesto preko koga su prolazili ili se zadržavali mnogobrojni narodi u vreme Velike seobe. Car Justinijan I počinje obnovu Singidona nešto pre 535. godine. Prokopije, Justinijanov dvorski pisac, beleži da je car opasao Singidon čvrstim bedemom i da je ceo grad iznova podigao tako da je on postao "velike hvale dostojan grad".

Kasnije, prema ugovoru o osmanlijskom napuštanju Srbije, knezu Mihailu Obrenoviću 19. aprila 1867. godine bivaju simbolično predati ključevi Beogradske tvrđave. Neposredno posle ovoga, utvrđenje gubi svoj vojni karakter, a od 1869. godine ceo prostor nekadašnje tvrđave i njene okoline počinje da se pretvara u Kalemegdanski park.

Šarganska osmica

Ova pruga bila je veza Evrope s Jadranskim morem. Od Beograda do Dubrovnika i Zelenike, uskokolosečnom prugom od 760 mm, od 1925. do 1974. godine kroz tunele preko mostova i kroz planinske useke saobraćao je čuveni voz "Ćira". Danas deo ove pruge na relaciji od stanice Šargan-Vitasi do Mokre Gore predstavlja jedinstveno graditeljsko delo, sa nadaleko čuvenom Šarganskom osmicom. Ponovo odjekuje klaparanje vagona i veseli žamor turista u vozu "Nostalgija".

Od Mokre Gore do stanice Šargan-Vitasi proći ćete kroz 22 tunela, preko pet mostova, savladati visinsku razliku od 300 metara i sve to na ukupnoj razdaljini od 15.440 metara. Za vreme vaše vožnje imaćete priliku da sa nekog od pet vidikovaca sagledate bogatstvo i lepote prirode ovoga kraja.

Gamzigrad - Romulijana

Jedinstveno arheološko nalazište antičke rimske carske palate Feliks Romulijane, a koje se od 29. juna 2007. nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine, otkriveno je blizu Zaječara u istočnoj Srbiji. Gamzigrad predstavlja rezidenciju rimskog cara Gaja Valerija Maksimilijana Galerija, zeta Dioklecijanovog. Po majci Romuli, nazvao ga je Romulijana. Palata izgleda nikada nije dovršena, a carevi 4. veka su velelepni posed prepustili hrišćanskoj crkvi.

Tokom 5. veka palatu su razarali varvari, a u 6. veku Romulijanu je Justinijan i obnovio u vidu pogranične tvrđave. Nakon najezde Slovena krajem 6. veka, nekadašnja carska rezidencija je napuštena. Moćan grad leži u 20 utvrđenih kula. Unutar grada se nalazila raskošna palata, dva paganska hrama, tri hrišćanske crkve i druge građevine.

Manastir Visoki Dečani

Zadužbina Svetog kralja Stefana Dečanskog je sagrađena u periodu između 1327. i 1335. godine na Kosovu kod Peći, u plodnoj dolini reke Bistrice podno Prokletija. Glavna manastirska crkva je posvećena Hristu Pantokratoru, odnosno Vaznesenju Gospoda našeg Isusa Hrista. Posebno je zanimljivo što je manastir započeo kao svoju zadužbinu sin srpskog kralja Milutina Stefan Dečanski, a završio ju je njegov sin srpski car Stefan Dušan nakon očeve smrti.

Takođe, istorija manastira beleži podatak da je glavna crkva manastira Dečani građena po uzoru na studeničku Bogorodičinu crkvu. Gradnja manastira završena je 1335. godine, a freskopis 1350. godine. U ovom manastiru, koji je danas pod zaštitom vojnika Kfora, počivaju mošti Stefana Dečanskog.

Gradska kuća u Subotici

Glavno obeležje Subotice, koje na prvi pogled ostavlja bez daha, nalazi se na centralnom gradskom trgu i svi putevi vode do nje. Građena je u stilu secesije i predstavlja jednu od najlepših građevina u ovom delu Evrope. Ukrasi na njoj predstavljaju stilizovane cvetove koji su napravljeni od keramike i kovanog gvožđa. Koktel dobrodošlice ili celodnevni simpozijum u Velikoj većnici Gradske kuće, svečani večernji koktel u njenom holu ili na trgu ispred, apsolutno će impresionirati sve prisutne.

Zgrada ima status spomenika kulture od izuzetnog značaja. Podignuta je po projektu Marcela Komora i Dežea Jakaba, budimpeštanskih arhitekata, u tada vrlo modernom stilu.

Hram Svetog Save

Izgradnja Hrama Svetog Save na Vračaru teče veoma sporo od 1905. godine, kada je raspisan konkurs, sve do 2002. godine. Čineći glavno obeležje Beograda, najveći je pravoslavni hram na Balkanu. Zauzima površinu od 3.500 kvadratnih metara u prizemlju, uz dodatnih 1.500 m na tri galerije na prvom nivou. Postoji još i galerija od 120 m na drugom nivou, na kome se nalazi i spoljašnji vidikovac, koji se prostire oko cele kupole. Hram se u pravcu istok-zapad proteže 91 m, a u pravcu sever-jug 81 m. Kupole su ukrašene sa 18 pozlaćenih krstova u tri veličine. Crkva može da primi 10.000 vernika, a na zapadnu horsku galeriju može da stane 800 horista.

 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading