OTVORENO O SVEMU: Mihina rođendanska ispovset: O Arkanu, ratu, očevoj borbi za goli život i Srbiji

Autor:

Sport

20.02.2019

16:49

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Siniša Mihajlović napunio je 50 godina, a to je bio povod za brutalno iskreni intervju koji je Srbin dao.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Siniša Mihajlović

O Ocu

- U životu sam imao i prošao sve, želeo bih samo da je moj otac ovde. On je bio vozač kamiona, umro je sa 69 godina od raka pluća. Kada je umro, nisam bio tu. Mislim o tome svaki dan. Tokom rata preklinjao sam ga da dođe kod mene u Italiju, ali je želeo da ostane u svojoj zemlji. Želeo bih da može da vidi kako su porasle njegove unuke i unuci. Kada se priča o snovima ja ne sanjam da osvojim Ligu šampiona ili skudeto. Moj san je neostvariv, ja bih da zagrlim mog oca. Moja mama me i dalje gleda istim očima kao kada sam bio dete. Ona ne govori italijanski, moja deca ne znaju najbolje srpski. Ali svaki put kad nas poseti u Rimu, vidim kako ih gleda i shvatim da ljubav nema potrebe za rečima.

O godinama!

- Sada mi je kosa osedela i proredila se. Branim svaku dlaku kao što sam nekada bio na brani mojih golmana. Nekad osećam energiju čoveka koji ima 20 godina manje, a nekad mi se čini da imam 150 godina zbog svega što sam proživeo. Mladost u Srbiji, karijera, Italija, gradovi, šestoro dece, siromaštvo, uspesi, blagostanje. Ali i dva rata, rane, suze… Danas kada gledam unazad mogu da kažem: Siniša, koliko si života živeo.

O izgubljenom detetu

- Pre samo nešto više od godinu dana Arijana i ja smo čekali još jedno dete. Nažalost, trudnoća je prekinuta. Imati dete sa 50 godina je slično početku, osetiš se ponovo mladim. Moja žena pati zbog toga, znam, vidim. U bolu, vidim da smo možda imali sve kao roditelji. Možda bi još jedno dete bio izazov vremena. Ali, pre nego što zaspiš, misli o tome su uvek tu.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

Iskreno o Arkanu i ratu

 

- Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilaštvo koje smo mi proživeli u bivšoj Jugoslaviji je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene porodice. Video sam kako moj narod pada, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom. Moj ujak, Hrvat i brat moje majke, hteo je da ubije mog oca Srbina rečima "Zaklaću te kao svinju".

- Našao ga je Arkan, trebalo je da ga ubiju, ali onda su mu pronašli broj mog telefona u mobilnom i to mu je spasilo život. Od čitulje za Arkana, koga sam poznavao pre rata, o mojoj osudi njegovih zločina i onoga što je predstavljao za Srbe u tom momentu, pričao sam mnogo puta. Moraju da prođu dve generacije pre nego što možemo da procenimo šta se dogodilo. To je bilo razarajuće za sve. Ono što ja kažem, mogu da kažu i Hrvat i Bosanac takođe. Iskusili smo ludilo istorije.

Strašna prošlost

- Rođen sam u Vukovaru, koji je za mene bio najlepši grad na svetu. Zatim je postao simbol rata. Vratio sam se dve godine kasnije, posle 25 godina. Poslednji put je bio tokom rata 1991. godine. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Nisam mogao da se orijentišem. Samo skeleti zgrada, nagomilani za stvaranje rovova. Ptice nisu letele, nije bilo pasa. Grad duhova.

- Sećam se izgleda dva desetogodišnja dečaka koji su uzeli svoje mitraljeze. Imali su muške oči u telima dece. Tužne oči koje su već videle sve osim detinjstva. Jedan od njih mi je prišao i pitao ko sam. Često mislim na to dete, da znam šta mu se desilo. Ako ga rat nije oduzeo, danas je muškarac, možda ima ženu i decu. Nadam se da su te oči koje su odrasle prerano, ponovo odrasle i okrile malo svetla.

RepublikaFoto: Tanjug/AP

Srbin od glave do pete

- Ja imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Ali znam da priznam greške, da tražim izvninjenje i uvek sam spreman na dijalog. Smatraju me za tvrdog čoveka, to je istina. I bolje je da me ne provociraju. Ali i čovek sa mu..ima može da bude dirnut. Meni se to događa kada mislim na osobe koje sam voleo, a više ih nema ili kada mislim na moje ćerke kada su daleko. Kada sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam da plačem kao dete, nisam uspeo da zaustavim suze. I osetio sam se jačim, i više sam bio taj dan čovek nego ikada u mom životu - zaključio je Mihajlović.

 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading