Rusija se pita, bez nje više nema rešenja globalnih problema

Autor:

Svet

01.01.2020

08:02

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija

Android aplikacija ios aplikacija huawei aplikacija

Dugo je Rusija bila izopštena iz svetskih zbivanja, ali na kraju 2019. jasno je da se situacija potpuno promenila. Asadova vlast u Siriji preuzela je kontrolu nad celom zemljom uz pomoć ruske vojske. Obnovljene su veze sa državama afričkog kontinenta, unapređeni odnosi sa Kinom, a čak ni SAD nisu mogle vojno da intervenišu u Venecueli zbog umešanosti Rusije.

RepublikaFoto: youtube.com/SHOWTIME
Vladimir Putin

Era Vladimira Putina traje već 20 godina. Za samo dve decenije, predsednik Rusije je uspeo da od posrnule sile napravi diva bez koga se nijedna odluka ne donosi u svetu. Ekonomski stabilna i otporna na napade sankcijama od strane zapadnih sila, čini se da je Rusija završila sa jednim periodom i ulazi u novu eru globalne ekspanzije.

Venecula, upad u američko "dvorište"

Tradicionalno, geopolitika južnoameričkog kontinenta obeležena je doktrinom koju je doneo predsednik SAD Džejms Monro, 1823. godine. Ova doktrina predviđa da nijedna stana država nema ingerencija da se meša u politiku zemalja koje se nalaze na ovom kontinentu. Govorom u Kongresu iz 1914. godne, predsednik Frenklin Delano Ruzvelt proširio je osnovne postavke Monroove doktrine, dodajući da SAD ima pravo da vojno interveniše ukoliko smatra da neka država ugoržava vitalne interese Amerike, ili ugrožava liberalne vrednosti koje propagiraju. Ovakva postavka koja traje gotovo dva veka, definisala je srednju i Južnu Ameriku kao zadnje "dvorište" SAD-a.

 

 

Početkom godine u Venecueli su izbili masovni protesti protiv predsednika Nikolasa Madura. Huan Gvaido, vođa pobune protiv aktuelnih vlasti, 23. janura sebe proglašava za privremenog šefa države, pri čemu Venecuela upada u duboku političku krizu. Zapadne zemlje na čelu sa SAD, odmah su priznale Gvaida sa predsednika, raspirujući masovne demonstracije koje su u tom trenutku postale nasilne. Amerikanci su potom ubrzo zamrzli imovinu Venecuele, a predsednik Donald Tramp je zapretio vojnom intervencijom kako bi se uspostavio "mir" u ovoj državi koja obiluje naftnim izvorima.

Iako se u početku činilo da je Maduro sateran u ćošak, situacija se menja tokom marta, kada ruski avion kojim putuju zvaničnici odbrane i 100 specijalaca, sleće u Karakas. Verbalni rat između SAD i Rusije oko toga da li predsednik Venecuele predstavlja legitimnu vlast, tog momena je pretio da se pretvori u nešto mnogo krupnije. Tramp je istog momenta optužio Putina da ovim potezom preti da izazove eskalaciju sukoba i pozvao ga da odmah povuče vojne snage.

Ruski savez sa naftnim gigantom

RepublikaFoto: Tanjug
Nikolas Maduro

Predsednik Venecuele Nikolas Maduro je tokom septembra posetio Rusiju i sastao se sa Vladimirom Putinom. Tom prilikom učvršćena je saradanja između dve države i potpisani brojni bilateralni sporazumi. Maduro nije krio oduševljenje zbog saveza sa Rusijom i tada je na svom Tviter nalogu napisao da ne postoji bolji trenutak za dalji razvoj odličnih odnosa:

- Poseta Rusiji jača savezništvo, bilateralnu saradnju i promoviše celokupni razvoj naših naroda. Poštovanje i prijateljstvo koje smo gradili tokom 20 godina - ovo je najbolji trenutak da se to učvrsti. Živela Venecuela! Živela Rusija! - napisao je Maduro.

Venecuela je inače država sa najvećim rezervama nafte u svetu, te postoje snažni ekonomski interesi za povezivanjem sa Rusijom koja poseduje ogromno znanje u eksploataciji ovog energenta.

Putin, sa druge strane nije padao u vatru, već je diplomatski odgovorio da ruske snage predstavljaju samo servis za naoružanje koje je Venecuela kupila od Rusije.

Pored pretnji da bi moglo da dođe do globalnog okrašaja između dve najveće svetske sile, situacija se tokom narednih meseci smirila. Gvaidovi protesti su izgubili na masovnosti, oni sada okupljaju samo nekoliko hiljada građana. Ruske snage su ostale u Venecueli, a Amerikanci nisu uputili vojsku kako bi rešili političku krizu.

Neki stručnjaci smatraju da su iz ove situacije obe sile izvukle "pata karte", ali, treba imati na umu da je Rusija ovim činom napravila krupan korak, umešavši se u tradicionalnu sferu američkog uticaja.

Veze sa Kinom

"Snaga Sibira" je najveći energetski projekt Rusije još od pada Sovjetskog Saveza.

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Foto:Ilustracija

Kineski industrijski rast u poslednje dve decenije zahteva stabilnu snabdevenost energentima. Do sada je ova sila na istoku bila oslonjenja na naftu i ugalj, i godinama je bila najveći potrošač i uvoznik ovih energenata. Međutim, zbog oscilacija na tržištu, kao i američkim intervencijama u međunarodnoj politici koji cenu nafte čine nestabilnom i sklonom kolebanjima; zatim i zbog zagađenja koje izaziva upotreba uglja, kineski zvaničnici odlučili su se da svoju potrebu za energentima zadovolje preko ruskog gasa.

Gasovod "Snaga Sibira" pušten je u pogon 4. decembra. Projekat je vredan 55 milijardi dolara i doneće ogromne prihode Rusiji. Plan je da do 2025. ovim gasovodom protiče 38 milijardi kubnih metara gasa godišnje, a očekuje se čak 400 milijardi dolara prihoda. 

Nema vojnog saveza, ali...

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Vladimir Putin i Si Đinping

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da za sada ne postoje planovi o formiranju vojnog saveza sa Kinom. On je naglasio da su odnosi dve zemlje odlični i da postoji saradnja u oblasti vojne tehnologije.

Međutim, iako za sada ne postoji konkretan plan, energetska zavisnost Kine od Rusije, kao i nabavka naoružanja, kasnije bi mogla da na dnevni red stavi i ovo pitanje. Stručnjaci napominju da sada jednostvno nije pravi trenutak za neko čvrsto povezivanje. Ali, kako se stvari odvijaju, u jednom momentu će dve sile morati da se udruže kako bi odolele globalnim izazovima koji dolaze od SAD-a.

Važnost ovog projekta naglasio je i predsednik Putin, koji je otvaranje gasovoda posmatrao preko video linka:

- Ovo je istinski istorijski događaj ne samo za globalno energetsko tržište, već pre svega za nas, za Rusiju i Kinu - rekao je Putin prilikom otvaranja "Snage Sibira".

Ponovo u Africi

Sovjetski Savez je tokom svog postojanja imao značajan uticaj na zemlje podsahraske Afrike. Nakon završetka hladnog rata i raspada ove moćne sile, Rusija nije mogla da ostvari značajan uticaj sve do nedavno.

Ekonomska saradnja u oblasti rudarstva sve više napreduje, a raste i izvoz ruskog naoružanja koje je jeftinije i dostupnije afričkim državama.

Udeo izvoza ruskog oružja prema geografskom području

Foto:Ilustracija

- 13% -  Afrika, bez Egipta

- 11% - Bliski istok

- 6,2% - Evropa

- 4,2% - Južna i Severna Amerika

Rusi su na ovom kontinentu zainteresovani za iskopavanje boksita koji je izuzetno važan za vojnu industriju, kao i za eksploataciju dijamanta. Državana kompanija za iskopavanje dijamanata "Alrosa" već ima potpisane ugovre za vađenje dragocenosti na teritoriji ove države. Pored Angole, ruske kompanije imaju ugovore i sa Namibijom, Mozambikom, Etiopijom i Zimbabveom. Na strateškom planu posebno je zanimljivo znanje koje Rusi poseduju iz oblasti eksploatacije gasa jer istok Afrike obiluje ovim energentom.

Dominacija u Siriji

Tokom janura već je bilo jasno da je Asad uz pomoć ruske vojske uspostavio kontrolu nad čitavom zemljom. Nakon toga nastavljene su vojne operacije sa ciljem da se eliminiše Islamska država.

To je i učinjeno oktobra meseca kada su sirijske snage, uz pomoć ruske vojske, ušle u Raku (sedište Islamske države), gde su ih deca i narod dočekali ushićeno radujući se oslobođenju od terorista.

Ovim potezom ruske snage su prešle reku Eufrat, i sada je cilj ostvariti kontrolu nad istočnim delom Sirije gde se nalaze bogata naftna polja.

Naoružanje

Ove godine vojnu industriju obeležio je model "S-400". Moćni protivvazdušni sistem osvojio je tržišta širom sveta. 

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Sistem S-400

Zbog sukoba sa SAD-om, turski predsednik Redžep Tajip Erdogan odlučio je da učvrsti savez sa Rusijom. Glavna tačka buduće saradnje bila je nabavka "S-400" kako bi Turska imala efikasnu odbranu u slučaju vazdušnog napada koji bi došao od Amerikanaca. Zato je pouzdanje u efikasnost ovog sistema rasla, pa ruska vojna industrija pronalazi kupce širom sveta. Čak je i Indija uplatila avnas za nabavku ovog naoružanja. 

RepublikaFoto: Tanjug/AP
Erdogan i Putin

Ovakav uspeh Rusije, kad je reč o oružju i njegovoj prodaji, predstavlja trn u oku Amerikancima, koji se svim silama trude da onemoguće rast uticaja ruske vojne industrije. Oni koji se odluče za nabavku ruskog naoružanja često se susreću sa pretnjama ekonomskim sankcijama. Međutim, uprkos pretnjama, ruska vojna industrija beleži rast i širi svoje tržište.

Rusija je ove godine prodala oružje u vrednosti od 13 milijardi dolara

Vrhunac ruskog naoružanja dosegnut je krajem godine, kada su raspoređene hipersonične rakete sa nuklearnim punjenjem. Sistem "Avangard" Rusiju je stavio na prvo mesto među nuklearnim silama. Rakete iz ovog sistema lete 27 puta brže od brzine zvuka i predstavljaju najozbiljniju pretnju dosadašnjim PVO sistemima.

Za predstojeći period Rusija najavljuje nova istraživanja i kreiranja naoružanja. Osnovni ciljevi vojne industrije jesu razvoj robotizovanog pešadijskog naoružanja, unapređenje balistike i avijacije.

 

 

Sa ovom godinom navršila se i dvadesetogodišnjica Putinove vladavine. Ruski predsednik sasvim zadovoljno može da se osvrne i pogleda na put koji je pređen. Od države koja je bila na kolenima, napravio je svetsku silu, bez koje budući problemi neće biti rešeni ukoliko se ne konsultuje njegovo mišljenje.

 

Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, YouTube, TikTok, Telegram, Vajber. Pridružite nam se i prvi saznajte najnovije i najvažnije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti sa Google Play i Apple AppStore.

Komentari (0)

Loading