NAMERA DA SE USTAŠE PRIKAŽU ŠTO NEHUMANIJIMA: Hrvatski mediji napali "Daru iz Jasenovca", JEDAN detalj im zapao za oko!
IZVOR: Tanjug, Republika - 22.02.2021 | 06:36
Nakon premijere filma "Dara iz Jasenovca", koji govori o ustaškim zločinima u logoru Jasenovac tokom Drugog svetskog rata, u hrvatskim medijima pojavile su se brojne oštre kritike na račun ostvarenja Predraga Gage Antonijevića, od zameranja na boji uniformi ustaša i konteksta u kojem je prikazana fotografija nadbiskupa Alojzija Stepinca, do konstatacije da je izostanak nominacije za Oskar doživljen u Srbiji kao "nacionalna katastrofa".
"Index" film opisuje kao "pornografiju nasilja pod zaštitom Vučićevog režima", dok "Večernji list" ocenjuje da je "očigledna namera radnje da prikaže ustaše što krvoločnijima i nehumanijima".
"Naravno, niko ne može da porekne da su se u Jasenovcu događali strašni zločini, da su deca gušena plinom, ljudi ubijani maljem i klani velikim noževima, ali to ne znači da je trebalo od tih likova da se prave karikature", navodi se u tekstu "Večernjeg lista".
Autor teksta smatra da je potez da premijera filma bude na televiziji, a ne u bioskopu, "poprilično čudan" i navodi da "Dara iz Jasenovca" pretenduje "da bude svojevrsna srpska "Šindlerova lista" i "film koji će govoriti o patnjama jednog naroda i fašističkim zločinima".
"Večernji" tvrdi da je autor filma Antonijević napravio nekoliko faktografskih grešaka i navodi da su ustaše u filmu nosile crne uniforme "iako je službena uniforma bila svetlozelene boje, a crne uniforme su nosili samo pripadnici Crne legije".
Zamera i na ubacivanju časnih sestara u Staru Gradišku, premda, kako navodi autor teksta, one tamo nisu nikad bile.
Komentarišući prikaz fotografije nadbiskupa Alojzija Stepinca na zidu u logoru, u tekstu se ocenjuje da to nije verovatno jer je, kako tvrdi zagrebački list, "poznato je da je Stepinac tokom rata i sam spasao puno dece i osuđivao ono što se događalo u Jasenovcu".
"Takođe, po ovom filmu ispada kako su u Jasenovcu bili samo Srbi, Jevreji i Romi, te da nije bilo Hrvata. Jedina Hrvatica koja osuđuje ustaše pojavljuje se na početku filma", dodaje se u tekstu.
Komentarišući glumce i likove, za koje kaže da su "većinom nabacani za potrebe pojedinih scena", autor kritikuje glumce, koji su oživeli likove ustaša, da pričaju hrvatski s dorćolskim ili vojvođanskim naglaskom.
Ipak, pohvaljuje muziku iz filma "Dara iz Jasenovca", koju potpisuju Aleksandra Kovač i Roman Goršek, koje se "ne bi posramili ni najveći holivudski spektakli".
Režiser Antonijeviću predlaže da pogleda "Quo vadis, Aida?" Jasmile Žbanić, "gde može da se vidi kako se jednako grozni zločini mogu napisati mnogo bolje napisanim likovima i bez prskanja po ekranu u stilu jeftinih horora".
O filmu piše i Index, koji navodi da kada se "nacionalisti dohvate teških i tragičnih tema, poput ustaškog pogroma nad Srbima, Jevrejima, Romima, ali i nepodobnim pripadnicima drugih naroda, ponajpre komunistima, ishod ne može biti bolji od Dare iz Jasenovca".
Index navodi da, prema javno objavljenim podacima, "Dara iz Jasenovca" nije finansirana redovnim putem na konkursu Filmskog centra Srbije, nego kao projekat od posebne važnosti za srpsku istoriju.
- Kada Vučić, Vulin, Gojković i društvo stanu iza nekog poput Antonijevića, rezultat ne može biti bolji. Pornografija nasilja u službi režima jednog od opskurnijih huškača iz devedesetih - navodi Index.
U tekstu se takođe postavlja pitanje kako je moguće, kako autor to vidi, "istorijsku istinu da su srpske snage u devedesetima činile neke od najgorih zločina, poput razaranja Vukovara, likvidacija na Ovčari, Škabrnji, razaranja Dubrovnika, opsade Sarajeva, pogroma nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrbima širom Bosne i Hercegovine... prekriti istorijskom istinom da su ustaški krvoloci u četrdesetima pokušavali zatrti Srbe".
Filmski kritičar Nenad Polimac za "Jutarnji list" piše da je "toliko klanja u dva i po sata filma uistinu teško izdržati".
Prema njegovim rečima, filmovi koji se, za razliku od "Dare iz Jasenovca", jesu našli u trci za Oskara - bosanski "Quo vadis, Aida?" Jasmile Žbanić i ruski "Dragi drugovi" Andreja Končalovskog, takođe se bave pokoljima koje je organizovala država, "ali su to sveli na metaforu".
On filmu zamera i, kako navodi, monotoniju koja zavlada nakon prikaza ekstremnog nasilja i kada se upoznaju svi logoraši.
- Ne može se priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima, treba tu nekakva gradacija, razigrana fabula kakvu je Antonijević imao u ''Spasitelju'' - smatra Polimac.
Ocenjuje i da su srpski mediji izostanak nominacija shvatili kao "nacionalnu katastrofu".
- Da su mogli, obrušili bi se teškim kaznama na drske strane kritičare i stvorili su atmosferu da je svet opet protiv njih, kao i devedesetih kad su im proglasili sankcije i organizovali bombardovanje NATO-a - piše Polimac u "Jutarnjem listu".
Smatra i da je Antonijević pogrešio kad je gurnuo film u takmičenje za Zlatni globus i Oskara, jer se "našao u društvu u kojem ne spada".
Prema njegovima rečima, to nije izdanak "world cinema" koji tamo prosperira, već pre provincijalni uradak, za koji ipak kaže da je vrlo često na solidnom zanatskom nivou, koji svodi račune u ni danas razrešenim nacionalnim sukobima.
Kao potencijalni razlog emitovanja filma na RTS-u, Polimac navodi želju da se "uveri javnost kakvim je nepravdama bio izložen navodno sjajan srpski film i podari nezadovoljstvo široke publike protiv svega što je izvan granica njihove države".
- Je li to antihrvatski film? Pre bi se mogao proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora - piše Polimac, dodajući da je "antikatolicizam već problematičniji" i "da se kardinal Alojzije Stepinac bunio protiv dela sveštenstva koje je pristalo uz ustaše".
- Nekakvog odmaka u svemu tome je ipak trebalo biti - zaključuje autor, podsećajući na reči glumca Marka Janketića, koji tumači ulogu zapovednika sistema koncentracionih logora Maksa Luburića da "treba praviti filmove o tuđim, ali i o svojim gresima".