SAČUVALA LJUBAV I OTIŠLA PONOSNO U SMRT SA PORODICOM! Verenica Ive Lole Ribara nikada nije saznala za ovo pismo
IZVOR: Republika - 31.05.2024 | 03:00
Sloboda Trajković nikada nije saznala da je dobila jedno od najlepših ljubavnih pisama na ovim prostorima, a upravo to pismo je zapečatilo sudbinu njene porodice.
Rođena 7. oktobra 1918. godine u Vrnjačkoj Banji, Sloboda Trajković je dobila ime u čast završetka Prvog svetskog rata. Njen otac, Svetolik Trajković, bio je ugledni apotekar i veliki rodoljub koji je pomagao partizanima slanjem lekova. Njen brat Miroslav bio je aktivni učesnik Antifašističkog pokreta, zahvaljujući kome je Sloboda upoznala čuvenog sekretara SKOJ-a, Ivu Lolu Ribara.
Porodice Ribar i Trajković su se dogovarale o svadbi Ive i Slobode 6. aprila 1941. godine, ali su planovi prekinuti bombardovanjem Beograda tog dana. Kada je rat počeo, Lola je krenuo u partizane, a Sloboda je želela da pođe sa njim. On ju je odbio, rekavši da je suviše krhka za surove uslove borbe i poslao je kod tetke u Vrnjačku Banju.
Ljubav između njih dvoje bila je jaka, što dokazuje pismo koje je Lola napisao Slobodi. Nažalost, pismo je palo u ruke Gestapoa, koji je zbog njega priveo celu porodicu Trajković, osim Slobode i njene sestre Milice. Slobodu su uhapsili u Vrnjačkoj Banji i ponudili joj da napiše Loli pismo kojim bi ga namamila u zamku, ali je ona to odbila.
"Najdraža jedina moja!
Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam, kao i uvijek! – da te ono nikad neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano.
U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odlučnu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog i naša lična budućnost i sreća, – želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.
U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao ni milioni drugih,mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i nase pobjede. I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno.
Znaj dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim. Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći – onakvoj kakvu smo željeli, o sreći dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreća, jedina koju treba željeti.
Ako primiš ovo pismo – ako dakle ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati, najdraža! U svijetu u kome budeš tad živjela, naći ćeš , uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi.
Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu života naći ćeš osvetu i sreću.
Mnogo, mnogo te volim, jedina moja! I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s’ tobom dočekam veliki čas pobjede. Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to zaslužuješ.
Uvijek tvoj."
Zbog toga je zajedno sa porodicom prebačena u logor na Banjici, gde su 9. maja 1942. godine svi ugušeni u gasnoj komori. Ivo Lola Ribar nije uspeo da istraži izdaju, jer je poginuo 27. novembra 1943. godine.
Slobodina sestra Milica kasnije je izjavila da je neko blizak paru preneo Gestapou informacije o Slobodi. Sloboda Trajković je postala inspiracija za knjige, pesme i ulice nazvane po njoj, kao i za glumca Dragana Mićalovića, koji je svoju ćerku nazvao po njoj.
BONUS VIDEO: