SPISAK KRVNIKA, UBICA, KOLJAČA I NJIHOVIH POMAGAČA! Hijerarhija pakla logora Jasenovac - najveći zločinci IMENOM I PREZIMENOM

Foto: Tanjugh/AP

Ilustracija

(Iz reprinta knjige “U mučilištu – paklu Jasenovac” Đorđa Miliše, Politika, Beograd,  1991, a na osnovu fototipskog autorovog izdanja, Zagreb, 1945.)

Krvoloci su ujedno sačinjavali upravu samog pakla i u njem svi, osim Luburića, boravili.

Samo potreba još više krvi mijenjala ih s položaja.

Pomagači, sakupljeni sa sviju strana, nisu pretstavljali pojedine slojeve ili krajeve same zemlje, već njenu ukupnost. Najbrojnije je bila zastupana Hercegovina, zatim Dalmacija, pa Bosna, Lika i sve manje do Slavonije, a najmanje uža Hrvatska. Tih je bilo dosta u Zagrebu, a iz ostalih krajeva lako je bilo naći po kojeg koljača.

Primitivni krajevi, otkuda su uglavnom nicali koljači i njihovi pomagači, najznačajniji je put za otkriće velika potoka ljudske krvi, koji je samo neznanjem vodio sve dalje – paklu, i u njem groblju najsvjetlijih sinova zemlje i najbolje braće…

Uz primitivnost i neznanje, važan je i treći faktor, a to je um, pa i sam intelekat, u službi laži i mraka, tim i sam često takav…

Foto: printscreen/ Klik TV/RTS

Detalj iz filma "Dara iz Jasenovca"

Krvnici-ubice-koljači ili uprava pakla:

Maks Luburić: emigrantski natporučnik i sve dalje do generala, zapovjednik cjelokupne ustaške obrane i povjerenik svih logora.
Ivica Matković: natporučnik, zatim satnik, zamjenik Luburića.
Ljubo Miloš: poručnik, zatim natporučnik, zapovjednik svih logora sa sjedištem u paklu.
Majstorović-fra Filipović: natporučnik, svećenik, zapovjednik samog pakla.
Jerolim Maričić: zastavnik, zatim poručnik, zapovjednik dubine pakla – III. c (prostor ograđen žicom u koji su smještani zatočenici odmah po dovođenju u logor, odatle su odlazili na rad, tu su se odvijala najasvirepija i najstrašnija mučenja, ubijanja, klanja, a većina zatočenika tu je ostajala do kraja života – nap. I. B.).
Ing. Hinko Dominik Pičili: posljednji čin pukovnik, zapovjednik radne službe u paklu.

Glavni pomagači:

Drago Gašparović: vodnik, zvani „Bonzo“. Strah i trepet svih zatočenika. Izvršilac najstrašnijih mučenja u logorskom zatvoru i mjesecima koljač u Gradini.
Dinko Šakić: zastavnik, mučitelj, ubica i koljač u Gradini.
Marinko Polić: koljač u Gradini.
Alaga Zulkić: vodnik, zapovjednik pilane. Ubica, te strašni mučitelj toljagom i željeznom bikovačom.
Ante Zrinušić: vodnik, zapovjednik građevinske grupe. Izvršilac posebnih ubistava, skopćanih s poteškoćama.
Slavko Lisac: zastavnik, prikriti mučitelj.
Nikola Hirschberger (Hiršberger – nap. I. B.): šofer. Teži mučitelj batinama.

Osim spomenutih, još su postojali mnogi pomagači, među kojima ustaški agenti-zatočenici, i još obični vojničari, pratioci, čuvari i nadziratelji rada nasipa. Pod njihovim kundacima i batinama palo je na hiljade zatočenika pri samom radu, i na istom mjestu zatrpani u najkrvavijem nasipu svijeta…

Svi ovdje iznešeni pretstavljali su upravu i pomagače im od početka osnivanja i dalje koncentracije. Kasnije, zapovjednici pakla, uz brojne svoje pomagače, bili su: Nikola Gađić, Mirko Slišković, Ivica Brkljarić, Dinko Šakić i posljednji ing. Pičili – svi na visini jedinog zadatka – ubijanje, i cilja – što veće mučenje i tamanjivanje zatočenika…