MUFTIJA DUDIĆ MEĐU 500 NAJUTICAJNIJIH MUSLIMANA SVETA: U vremenu punom izazova dostojno poneo teški i odgovoran zavet koji mu je poveren!

Predsednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija dr Mevlud ef. Dudić na listi je 500 najuticajnijih muslimana sveta, jedini sa prostora Srbije. 

Za 33 godine rada u Islamskoj zajednici na pozicijama direktora Medrese Gazi Isa-beg, dekana Fakulteta za islamske studije, rektora Internacionalnog univerziteta i predsednika Mešihata od 2014. godine dao je nemerljiv doprinos razvoju i afirmaciji odgojno-obrazovnih ustanova, kao i osnivanju i jačanju bošnjačkih džemata u dijaspori i njihovih veza sa maticom.

U publikaciji “The Muslim 500” za 2024. godinu tako se našlo njegovo ime na prestižnoj listi najuticajnih muslimana sveta, a pored njega tu su i reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović, bivši reisu-l-ulema akademik Mustafa Cerić i akademik Enes Karić.

U razgovoru za Republiku muftija Dudić govori o svojim daljim planovima i angažmanu u Islamskoj zajednici, o položaju pripadnika Islamske veroispovesti u Srbiji kao i o sukobu Izraela i Palestine, jednom od najkomplikovanijih geopolitičkih pitanja koje decenijama nema odgovor.

Za 33 godine rada u Islamskoj zajednici došli ste do toga da budete proglašeni jednim od 500 najuticajnijih muslimana sveta. To nije mala stvar. Kako se osećate tim povodom?

- Osnovna misija svakog čovjeka vjernika na Zemlji jeste da stekne Božije zadovoljstvo, kako i stoji u Kur'anu Časnom: „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, i Poslanik Njegov i vjernici...“ Neskroman bih bio kada bih kazao da mi ovo priznanje nije važno i značajno. Itekako je važno i značajno, za mene lično, ali prije svega za muslimane u Srbiji i Islamsku zajednicu. Zato sam zahvalan Svevišnjem Bogu što je učinio da se naš trud i rad vidi i bude priznat među ljudima.

Da, tačno je, u svojstvu predsjednika Mešihata i muftije Islamske zajednice u Srbiji našao sam se na listi 500 najuticajnijih muslimana svijeta, koju objavljuje publikacija “The Muslim 500” za 2024. godinu. U obrazloženju se navodi da priznanje dolazi za izuzetan doprinos razvoju Islamske zajednice u Srbiji, značajan uticaj u svjetskim islamskim organizacijama, te doprinos razvoju i afirmaciji odgojno-obrazovnih ustanova u toku 33 godine rada u Islamskoj zajednici sa pozicija direktora Medrese Gazi Isa-beg, dekana Fakulteta za islamske studije, rektora Internacionalnog univerziteta i predsjednika Mešihata od 2014. godine. Ono što je posebno važno jeste da priznanje dolazi i za osnivanje i jačanje bošnjačkih džemata u dijaspori i njihovih veza sa maticom.

Foto: Media centar Islamske zajednice u Srbiji

Inače, publikacija “The Muslim 500”, u izdanju Kraljevskog centra za islamske strateške studije u Amanu – Jordan, izlazi godišnje od 2009. godine u kojoj se rangiraju najuticajniji muslimani na svijetu. Listu čine birani muslimani na osnovu uticaja kojeg su imali u muslimanskoj zajednici, kako zbog uticaja i koristi za muslimansku zajednicu, tako i u pogledu predstavljanja islama nemuslimanima. Na ovoj prestižnoj listi nalaze se imena brojnih državnika poput predsjednika Republike Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, kraljeva Maroka i Jordana, premijera Saudijske Arabije, te važna imena iz oblasti nauke, politike, kulture i vjere.

U istoj publikaciji, među četiri odabrana, objavljen je i moj rad na temu „Muslimani u Srbiji“.

Šta smatrate svojim najvećim doprinosom Islamskoj zajednici?

- Poznato Vam je da je prije mog preuzimanja funkcije predsjednika Mešihata 2014. godine instituciju Islamske zajednice 20 godina uspješno predvodio rahmetli muftija Muamer ef. Zukorlić, koji je sa svojim saradnicima osnivač odgojno-obrazovnih i drugih ustanova, od dječjih vrtića Reuda do Internacionalnog univerziteta, od kojih sam predvodio Medresu Gazi Isa-beg 12 godina, Fakultet za islamske studije dvije godine i Univerzitet šest godina.

Međutim, iako sam uspješno vodio pobrojane ustanove, koje su u tom periodu doživjele svoju ekspanziju u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu, ipak mislim da je moj najveći doprinos što sam za ovih deset godina na čelu Mešihata sa svojim saradnicima i vjernicima doprinio očuvanju, razvoju i afirmaciji uspostavljenih ustanova Islamske zajednice u vremenu punom izazova i iskušenja, te da sam dostojno ponio ovaj teški i odgovorni emanet koji mi je povjeren.

Za svo to vrijeme nije izostao savjet mog prethodnika rahmetli muftije Zukorlića, pomoć mojih saradnika, a što je najvažnije podrška vjernika, kako pripadnika Islamske zajednice u Sandžaku i Srbiji, tako ni onih u dijaspori, bez čije potpore ne bi mogli biti realizirani ovako značajni projekti, kako vjerski i obrazovni, tako i humanitarni, posebno u vrijeme pandemije korona virusa.

Čime ste trenutno najviše okupirani? Koji su Vaši dalji planovi?

- Nastavljamo sa započetim projektima. Fokus je na povraćaju vakufske imovine, na završetak započetih projekata, poput objekata Muške medrese u Novom Pazaru i Ženske medrese u Sjenici, edukativnih centara u Prijepolju, Brodarevu i Novom Sadu. Svakako, ovdje treba pomenuti i iznalaženje rješenja za džamiju u Priboju na čiju dozvolu čekamo već 30 godina. Neophodno je rješavanje pitanja džamije u Novom Sadu, Islamskog centra u Beogradu, kao i džamije u Bujanovcu. Ovo su naše nasušne potrebe.

Imamo puno razumijevanja od predsjednika države i vjerujemo da će se problemi rješavati.

Svakako ne odustajemo od projekta vraćanja jedinstva unutar Islamske zajednice otvarajući vrata onima koji su odbjegli, a sve to treba realizirati u duhu normativnih akata.

Želim istaći da su ovih dana naše snage usmjerene u pripremanje svečane Akademije povodom 30 godina od osnivanja Mešihata Islamske zajednice, kada će svi muftije sa Balkana zajedno sa reisu-l-ulemom dr. Husein ef. Kavazovićem 30. oktobra biti u Novom Pazaru. Bit će to veliki događaj.

Kakav je položaj pripadnika Islamske veroispovesti u Srbiji? Da li smatrate da bi nešto moglo da se unapredi?

- Imajući u vidu da ćemo 30. oktobra obilježiti 30 godina od formiranja Mešihata, izvršnog organa Islamske zajednice, neophodno je podsjetiti se kroz šta smo kao Zajednica prošli u tom periodu.

Vrijeme vladavine Slobodana Miloševića najmračniji je period za Islamsku zajednicu i muslimane. U tom razdoblju nismo imali nikakve kontakte sa tadašnjim režimom i to je nešto što bismo željeli da se više nikada ne ponovi. No, i u tom vremenu uspjeli smo da očuvamo mir uprkos svim dešavanjima koja su se tada događala u okruženju.

Dolaskom na vlast Zorana Đinđića 2000. godine, slobodno se može reći da su to za nas bili svijetli dani. Mnoge stvari su kretale u pozitivnom pravcu. Đinđićeva vlada bila je voljna da rješava probleme sa kojima smo se suočavali. Započeti su ozbiljni projekti. Pružena je nada i nama da smo ravnopravni sa ostalim crkvama i vjerskim zajednicama.

Nakon toga dobili smo takozvanu demokratsku vlast sa Koštunicom, a poslije njega i Tadićem sa kvazi demokratama. U tom periodu instalirana je paravjerska tvorevina „Islamska zajednica Srbije“, što je nanijelo veliku štetu Zajednici i državi. Uz podršku takozvanih demokrata sva sredstva su upotrijebljena da se tradicionalna, legalna i legitimna Islamska zajednica preotme. Žandarmerija i specijalne policijske jedinice slate su na vjernike. Upadali su u džamije, maltretirali vjerske službenike, otimali džamije, privodili vjernike i mnogo štošta čega se trebaju stidjeti.

Foto: Media centar Islamske zajednice u Srbiji

Dolaskom na vlast Aleksandra Vučića dolazi do zaokreta prema Islamskoj zajednici, što nam ulijeva novu nadu. Uz dogovor sa rahmetli akademikom Zukorlićem počinju se rješavati nagomilani problemi i ispravljati nepravde. Počinje se vraćati oduzeta vakufska imovina Islamskoj zajednici, ne šalje se više žandarmerija na vjernike, vraćen je veliki broj naših vjeroučitelja u nastavu koje je prethodna vlast isključila iz škola, iako pojedini direktori i dalje angažuju nestručne predavače vjerske nastave mimo našeg spiska. Značajan pomak je i to što je nedavno u Vladinu komisiju za vjeronauku vraćen Mešihatov član. Rješavamo probleme na dostojanstven način, jedan po jedan.

Međutim, i pored ovih pozitivnih pomaka, ostaje činjenica da je vraćen mali procenat vakufske imovine, da i dalje postoji parazajednica koja u svojim redovima ima nekoliko frakcija koje se međusobno sude, sa dva takozvana „poglavara“. Zajednica koju predvodim predstavlja 83% vjerskih službenika, džamija, vakufske imovine i infrastrukture.

Također, susrećemo se sa maltretiranjem muslimanski sa maramom na aerodromima u Nišu i Kraljevu. Obraćali smo se nadležnima na Beogradskom aerodromu, ali nemaju argumenata zašto to čine. U rješavanje ove vrste diskriminacije uključena je i povjerenica za rodnu ravnopravnost.

U interesu države je da postoji jedna Islamska zajednica, jer u suprotnom to može proizvesti velike probleme u zemlji. Svjesni smo da se ne može sve odjednom riješiti, ali ne smijemo se vraćati u mračno doba Miloševića i takozvanih demokrata Koštunice, Tadića, Đilasa i drugih.

Kako komentarišete trenutnu situaciju u Izraelu? 

- Ono što se dešava trenutno u Palestini jeste kontinuitet onoga što traje više od 70 godina. Država Palestina, u kojoj su ravnopravno i u miru živjeli muslimani, kršćani i Jevreji, silom je podijeljena 1948. na dva dijela. Na većem dijelu teritorije napravljena je nova država Izrael, a na manjem ostala Palestina. Od tada ne prestaju sukobi, koje prate različite deklaracije, ali se one, nažalost, na terenu ne poštuju. Jevrejske ultra desničarske organizacije smatraju da Izrael treba da se širi nauštrb Palestine, što se u praksi i dešava i izaziva nezadovoljstvo i revolt muslimana i kršćana. Mir u Palestini ne može se postići oružjem i ovo što se trenutno događa jeste potpuno pogrešan put, koji podjednako vodi u nesreću i propast sve koji žive na tom prostoru. Mir nema alternativu, a do njega se dolazi pregovorima i poštovanjem dogovorenog.

Palestina je zemlja Božije objave, u njoj je Kuds - sveti grad. On je bio prva Kibla muslimana (mjesto ka kojem su se okretali u molitvama, kao što danas to čine prema Kabi u Meki). Kuds je podjednako sveti grad za muslimane, kršćane i Jevreje, jer je u njemu rođen Isa a.s., tj. Isus. Međutim, sve što de dešava u ovom gradu i oko njega svjedoči da se njegova svetost ne poštuje, već, nažalost, skrnavi.

Ja kao čovjek i Zajednica koju predvodim najoštrije osuđujemo nasilje i ubistva nedužnih ljudi, ali isto tako smatramo neprimjerenim i neprihvatljivim da se sa izgovorom borbe protiv terorizma opravdava uništavanje čitavih gradova i protjeruju stotine hiljada nedužnih ljudi iz svojih domova, te da im se uskraćuju hrana i piće.

Bojim se da se na ovaj način čitavo područje ne gurne u nasilje i rat, čije razmjere i posljedice svijet ne može ni zamisliti.

BONUS VIDEO: