(FOTO) KOLJAČ BEZ BEZ TRUNKE KAJANJA! Komandant logora Jasenovac sahranjen u ustaškoj uniformi!

Foto: printscreen/youtube/aparchive

Dinko Šakić

Šakić, jedan od najviših ustaških čelnika, odmah po formiranju fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH) postao je gradonačelnik Bosanskog Broda i na toj dužnosti odmah se istakao po zločinima.

Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Maksa Luburića, jednog od najvećih zločinaca u NDH i Drugom svjetskom ratu uopšte.

Februara 1942. godine postao je ustaški zastavnik u “obrambenom zdrugu” u Jasenovcu. Krajem 1942. godine postavljen je za šefa kancelarije koncentracionog logora Jasenovac.

Polovinom 1943. godine napredovao je u ustaškog poručnika i postao oficir u komandi logora Jasenovac.

Zbog činjenice da je prednjačio u zločinima, unaprijeđen je u ustaškog natporučnika aprila 1944. godine i postavljen za komandanta koncentracionog logora Jasenovac. Na toj dužnosti ostao je sve do 1. decembra 1944.

Šakić je posebno brutalan bio prema zarobljenim Srbima.

KOLJAČ KOJEM JE PAVELIĆ KRSTIO DJECU

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom “pacovskim kanalima” bježi u Argentinu, gdje je u registar državljana upisan pod brojem 4 009 804 kao Ljubomir Šakić Bilanović.

Godine 1947. u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Ustaški poglavnik i Hitlerov saradik Ante Pavelić bio je kum njegovoj djeci.

 

U Argentini postaje vatreni peronista i kada je Huan Peron smijenjen s vlasti 1956. godine odlazi u Španiju, gdje je bio najbliži saradnik Vjekoslava Luburića. U Argentinu se vraća tri godine kasnije i sa porodicom nastanjuje u San Hustu.

TUĐMANOV SAGOVORNIK

Godine 1995, prilikom posjete tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana hrvatskim iseljenicima u Argentini, Šakić je dao intervju hrvatskoj novinarki Aleksi Crnjaković i javno se hvalio svojim zločinima, izjavivši kako bi sve to, ako treba, uradio opet.

On se tada sastao i sa Tuđmanom, sa kojim se, kako je rekla Šakićeva supruga Nada, i sama ratni zločinac, zadržao u razgovoru gotovo 45 minuta.

ZLOČINAC SLUŽIO KAZNU U BOLNICI

Tri godine kasnije 1998. istraživačima Centra “Simon Vizental” zapao je za oko Šakićev intervju argentinskom “Kanalu 13”. Nedugo potom, Dinka Šakića je uhapsila argentinska policija.

Redovnim letom njemačke avio-kompanije “Lufthanza” 18. juna 1998. godine Šakić je iz Buenos Ajresa u pratnji službenika Interpola doputovao u Frankfurt. Potom je avionom “Kroacija erlajnsa” prebačen u Zagreb, gdje je smješten u zatvor Remetinec.

Zbog odgovornosti za genocid nad, prije svega, Srbima, Šakić je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina.

Kaznu je počeo da služi u najvećem hrvatskom zatvoru Lepoglavi. Šakić je 1. marta 2001. godine prevezen je u zagrebačku zatvorsku bolnicu.

 

Međutim, u dnevnim novinama pojavile su se tvrdnje da je ljekarski nalaz samo pokriće jer nije riječ o bolesti.

Naime, u lepoglavskom zatvoru Šakić je počeo da piše knjigu memoara sa radnim naslovom “S poglavnikom u Alpama 1946”, pa je od uprave zatvora zatražio da mu se dodijele kompjuter i televizor.

U zatvoru nisu bili u mogućnosti da mu izađu u susret, te je stoga navodno premješten u bolnicu.

SAHRANJEN U USTAŠKOJ UNIFORMI UZ POHVALE SVEŠTENIKA

Dinko Šakić je umro u zatvorskoj bolnici Remetinec u 86. godini.

Sahranjen je na Zagrebačkom krematorijumu, a njegovoj sahrani prisustvovali su hrvatski desničarski političari.

Direktor Centra “Simon Vizental” Efraim Zurof žalio se tadašnjem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću zbog Šakićeve sahrane – Šakić je sahranjen u ustaškoj uniformi iz Drugog svjetskog rata.

Na toj sahrani, hrvatski dominikanski sveštenik Vjekoslav Lasić održao je govor i poručio da je “sud koji je optužio Dinka Šakića – optužio Hrvatsku i Hrvate” i da “svaki Hrvat treba da bude ponosan na ime Šakića”.

Lasić je nad mrtvim ustašom Dinkom Šakićem tvrdio da je NDH “formirala temelj za uspostavljanje moderne države Hrvatske”.