"HRVATIMA JE UVEK BILO NAJBOLJE U TUĐOJ ZADNJICI"! Autorski tekst Vedrane Rudan napravio bum na društvenim mrežama!

Društvenim mrežama u poslednjih nekoliko dana širi se autorski tekst Vedrane Rudan "Nisam Hrvatica", napisan pre ravno 10 godina. Nije ni čudo pošto je sve ono što je tada napisala, a zbog čega su hrvatski mediji tražili čak i reakciju tamošnjeg tužilaštva, i dalje aktuelno.

Kao i te 2013, u Hrvatskoj i danas buja fašizam, Srbi su građani drugog reda, a zločinačka akcija "Oluja", kada je proterano oko 250.000 Srba, slavi se kao prvorazredni pozitivan događaj.

A evo šta je napisala Vedrana Rudan:

- Volela bih da negde postoji knjižica, pedesetak stranica, mali smo narod, u kojoj bi pisalo tko su Hrvati. Za sve one koji žive u ovoj zemlji, a ništa ne znaju o Hrvatima. Hrvati su bića koja su se u svojoj povesti uvek najugodnije osećala u moćnoj tuđoj guzici. Austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, nemačkoj, američkoj, a posebno u EU guzičetini. Bar tako govore. Iz jugoslavenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali "svoj na svome".

"Svoj na svome" bili su i za vreme NDH. Hrvatske kame rezale su srpske, ciganske, židovske i krivomisleće hrvatske vratove s tolikim užitkom da je Hitler osobno zamolio Pavelića da oladi svoje dečke. Zanimljiv je i podatak da je u NDH postojao jedini dečji koncentracijski logor u Evropi. Da li su Hrvati slučajno pre šezdesetak godina bili zločinci? Takvo je vreme bilo? Da je to istina, ne bi danas nogometaš neandertalac kome je koeficijent inteligencije manji od broja cipela pozivao na klanje. Neandertalac? Prejaka reč. Nije jedini urlao. Hiljade ljudi razdragano je odgovaralo na ustaški poklič.

Šta su Hrvati učinili kada su krvave njuške izvukli iz jugoslavenske guzice. Seća li se itko? Da li nam je to problem? Norac je i danas heroj iako je nevinoj ženi sprašio metak u glavu. Dok je služio robiju, uspio se venčati, dobiti decu i izgraditi kuću. Jučer sam na ekranu videla Antuna Vrdoljaka. Čovek za sva vremena urlao je na nekog sirotana ispunjen hrvatstvom toliko da su mu gotovo oči iskočile iz glave.

Antun Vrdoljak, mrzitelj svake kože koja nije bela poput "kockice" na hrvatskoj zastavi, koji je '91. HRT očistio od svega što je smrdilo na srpsko i sve krivomisleće hrvatsko, još uvijek nam je heroj, a ne zločinac. Hrvati veruju u boga, a ne vide što im rade popovi-lopovi, Hrvati su lizali cipele Tuđmanu, Titovom generalu, koji je po Hrvatskoj sadio vrbe, ali je pazio da se njegovi unuci na njima ne zanjišu, Hrvati se tresu pred svakim ko bi im mogao razbiti zube, a pena im navre iz besnih usta kad pred sobom nanjuše nemoćne.
Možda samo opet živimo u vremenu kad fašizam guta zemlju po zemlju, čoveka po čoveka. Možda nema genetskih zločinaca. Možda. Ipak, kad bacim oko na povest svoga naroda, koje se ogromna većina građana ove zemlje ne stidi, poželim svojoj unuci poslati poruku. Mala, tvoja nona NIJE HRVATICA. I time se ponosi.